Funkcija ekspanzionog suda
Ekspanzioni sud u velikoj meri utiče na snagu dvotaktnih motora. Da bi shvatili njegov uticaj potrebno je poznavati neke osobine zvučnog talasanja. Zvuk se prostire brzinom Cs koja zavisi od temperature i pritiska u kom se kreće. Recimo brzina zvuka pri 0˚C i pri normalnom pritisku u:
- vazduhu je 330 m/s
- CO^2 258 m/s
- O^2 316 m/s
Cs = 330 + (0,6 · t) [m/s]
Gde je t izraženo u ˚C. Srednja temperatura izduvnih gasova, je srednja vrednost temperature gasova kroz celu dužinu ekspanzione posude i ona zavisi od mnogo faktora, kompresioni odnos, vremena otvorenosti izduvnog kanala, pritisak, smeša gorva i vazduha, kalorična vrednost goriva... Kod savremenih motora ona iznosi 300 do 350˚C. Prema tome ako se to uvrsti u gornju jednačinu dobija se:
Cs = 330 + (0,6 · 300) = 510 m/s (metara u sekundi)
Zvučni talasi se odbijaju i to odbijanje nazivamo eho. Ako se zvučni talas odbija od neke stene, dobijamo pozitivni eho, a ukoliko te stene nema onda je eho negativan. Zvučni talas koji se vraća odbijen od stene, pozitivni eho, će se suprotstaviti novim zvučnim talasima i uslediće sudaranje odnosno interferencija. U situaciji negativnog eha, kada povratnog talasa nema, možemo to shvatiti kao pojačavanje zvuka koji odlazi jer novi talasi pojačavaju stare, i na odlaznoj putanji nema ničega, negativni eho pravi vakum sledećem nadolazećem zvučnom talasu. Uzmimo za primer naš glas, kada vičemo u planinskom predelu zvuk će se odbijati od stena i odjekivati, dok recimo kada vičemo u pustinji, zvuk će se za jako kratko vreme izgubiti, kao da ga nikad nije ni bilo..
Ovu zakonitost možemo primeniti na auspuhu da bi lakše shvatili kako on funkcioniše, prvi difuzor, odnosno konus, koji se širi praviće vakum sledećim zvučnim talasima, i praktično ih izvlačiti napolje iz cevi ravnog preseka koja dolazi iz cilindra, dok će protiv konus, tj, drugi konus koji se sužava vraćati zvučne talase natrag i ponašaće se kao stena koja odbija zvuk i pravi pozitivni eho, te će se deo talasa koji nije napustio auspuh vratiti natrag.
Kod funkcije 2T motora bitno je da shvatimo neke osnovne principe. Posle varnice sledi eksplozija koja naglo gurne klip prema donjoj tački i tu imamo snagu koja nas pokreće. Gasovi napuštaju cilindar kroz izduvni kanal i klip svojim pomerajem ka dole pravi pritisak u predelu oko polutki radilice u bloku te usisanu smešu potiskuje gore kroz prelivne kanale i priprema ih za novu eksploziju. Krećući se ponovo prema gornjoj tački klip usisava novu smešu u prostor oko radilice, i sabija staru smešu u kompresioni prostor kod svećice, u jednom trenutku zatvara prelivne kanale, i u drugom trenutku izduvni kanal.
Dakle shvatamo da kroz izduvni kanal sa gasovima zajedno gubimo i smešu spremnu za sagorevanje, i da je zbog konstrukcije 2T motora neizbežno imati nekakav auspuh koji stvara određeni podpritisak, tako rade uglavnom obični lonac auspusi sa mnoštvo prigušivača i sužavanja.. Sad postaje jasno zašto preotvoren auspuh ne valja, recimo samo jedna cev može biti rezonantna, ali u jednom vrlo uskom opsegu obrtaja koji praktično ne bi ni primetili, a pritome bi izgubili svo gorivo koje je napustilo cilindar sa gasovima pre klipnog zatvaranja kanala.. Isto bi mogli i da shvatimo da bi obična ravna ploča u auspuhu radila odlično jer ona stvara pravilan pozitivni eho, odnosno sve gasove vraća natrag, ali ukoliko na sebi nema otvore, dolaziće do gušenja pošto gasovi ne napuštaju auspuh i motor će se ugasiti usled izjednačavanja pritiska gasova u auspuhu i uprskavanja goriva kroz prelivne kanale, koje bi klip svojim pomerajem morao poterati gore za novo sagorevanje.. Dakle ne bi više goriva dolazilo..
Rezonantni auspuh je prvi projektovao i detaljno iskalkulisao inžinjer Kaaden u fabrici MZ, 50-ih godina, i od tada je on revolucionarni deo, jedan od glavnih delova za postizanje snage kod 2T mašina. On se sastoji iz cevi kroz koje gasovi napuštaju auspuh, difuzora, protivkonusa, i cevčice sa prigušivačem.
Da bi bolje razumeli pogledajmo put talasa u usporenom snimku. Izduvni gasovi izlaze iz cilindra kroz izduvni kanal, preko kolena izduvne cevi (sl.17c) pod visokim pritiskom i prelaze u difuzor (sl.17a), koji deluje kao otvorena cev pošto se naglo širi. Ovde se javlja negativni eho odnosno vakum koji potpomaže dolasku novih gasova i usisavanju nove smeše kroz prelivne kanale koji su otvoreni u istom trenutku kao i izduvni.

Vreme trajanja vakuma okončava protivkonus (sl 17.b ) koji se nalazi na tačnom rastojanju od difuzora koje odrećuje ravan deo auspuha (sl 17.e). Protivkonus odbija talase i stvara pozitivan eho, koji u tačnom trenutku stiže do cilindra natrag prekida uticaj vakuma i vraća smešu u cilindar koja je krenula da izlazi u auspuh. Taj trenutak mora biti kada su prelivni već zatvoreni a izduvni još uvek otvoren u putanji klipa prema gornjoj mrtvoj tački. Svi savremeni cilindri imaju višlji ugao izduvnog kanala od prelivnih što možemo videti na slikama.


Gasovi napuštaju auspuh kroz cevčicu (sl 17.d), koja je izbušena malenim rupicama i obložena nekim absorpcionim materijalom, najčešće staklena ili kamena vuna, koja se ponaša kao prigušivač.
Pa iz svega ovog zaključujemo da je za rezonanciju na određenom obrtaju, između ostalih zakonitosti koje se ne menjaju, kompetentna dužina rez. (sl 17.Lr) auspuha jer ona određuje u kom će se trenutku pojaviti pozitivni eho i da li će njegov učinak biti dobar i maksimalno iskorišćen.